Soba za opasne misli
Opasne misli, zive uz nas…kao i sve druge, imaju svoj razlog, tok i kraj… Za razliku od obicnih, opasne misli vode mracan, surov, srednjevekovni zivot… bas onakav, kakav zasluzuju. Ako prezive rodjenje i preleze decje bolesti, postaju nezgodan saputnik, sa kojim se ne moze medju ljude, jer… sa njima se nekad ni pred sebe ne moze.
Hrane se nama i svetloscu. Sami, protiv njih skoro da nemamo sanse. Cak ni pobednicima njihov ujed
ne ostavlja mnogo mesa na kostima.
Opasno je na njih udariti.
Sabijena u tesnac, njihova moc postaje razorna. Zato je vazno da dobiju svoj prostor.
Pustamo ih da divljaju… zakatancene, sve zajedno… u specijalnoj sobi u nasoj glavi. Tapacirani zidovi drze ih daleko od svetla i svakog zvuka.
Dajemo im da ostare, da ishlape u nama, ogranicene, u tom, dobro bezbedjenom prostoru. I cekamo… da se same ugase…do poslednjeg casa okajavajuci nepocinjene grehe.
Nase je da vodimo racuna da se soba ne prepuni… i da dobro pazimo na katanac.
28 коментара »
Оставите коментар
-
Недавно
-
Везе
-
Архиве
- јун 2009 (1)
- мај 2009 (2)
- април 2009 (4)
- март 2009 (5)
- фебруар 2009 (3)
- јануар 2009 (2)
- децембар 2008 (1)
- новембар 2008 (5)
- октобар 2008 (1)
- јул 2008 (1)
- јун 2008 (2)
- март 2008 (2)
-
Категорије
-
RSS
RSS уноса
RSS коментара
Sad si ga baš uozbiljio, ali moram da se oglasim.
Saglasna sam, neko katanac, neko žicom, neko zidom ograničava taj prostor i ne da mu da se širi, ipak su to opasne misli …
Ne mogu bas uvek da se blesavim.
Vidim, imas sliku… ovo jeste slika..
Vidi, nije bas sigurno da ce se one tako zakatancene same od sebe ugasiti ili ostariti.
Ponekad pocnu da se mnoze, cure, vriste i teraju na greh.
Najbolje je ne dozvoliti im da se zacnu jer sve sto je zaceto mora da se rodi kad tad, bilo gde, bilo kako.
Hrane se nama i svetlom. Jedno od ta dva bi moralo da se ponisti od samog pocetka.
Ili nema nas… ili se odsecemo od svetla kako ne bi izazvali misli.
Ali… tako nestaju i obicne i opasne…
Ne znam nikog ko je, ziveci sasvim obican zivot, uspeo da spreci njihovo zacece.
Mozemo samo da se nadamo da ce se one opasne u zatocenistvu ugasiti… i da soba nece postati pretesna… i da ce katanac odoleti.
Opasne misli su opasne po život.
Paa.. mogu da budu.
Nekad su opasne po okolinu i tudje zivote.
A nekad samo usmeravaju nase u nekom rizicnom smeru.
opasno dobre..ili opasno lose misli?
Tek – opasne.
Ponekad je manje bitno da li nas iz ravnoteze izbaci plus ili minus.
opasne misli su opasne po zivot. potvrdjujem iz licnog iskustva. najopasnije je kad ih iz sobe za misli pustis u srce. tada je gotovo.
Hmmm.. vidim da se svi pomalo razumemo..
Svako ima sobu za opasne misli.
Lepo je ako nekome pomognem da je spozna.
Samo priznaj da ovo nisi procitao u novinama?
Jel’ vidis, Magi?..Jedno jutro ne kupim Kurir i odma’ me spopadnu opasne misli!
Sta li si kog djavola virio u tu sobu nije mi jasno.
Kao da ne znaš za ono – ako udješ kajaćeš se, ako ne udješ kajaćeš se.
Pa rek’o, da provetrim malo…
E sad si vid’o sad će slike da te progone i danju i noću pa gledaj šta ćeš.
Nego ako nisam indiskretna, kakva je atmosfera?
Da li ostati u sobi dovoljno dugo dok ne vidimo sta hoce opasne misli od nas ili se proci pored njih?
Ja se u mojoj sobi bijem svakodnevno sa njima, pa ko vise modrica dobije, nekad pobedim, nekad izgubim, ali gubim bitke, ne i ratove.
Ala se ispovedih
Oprosteno ti je, dete Zeleno!
Pored izlaza ima jedna kutija, pa kol’ko das… za zvonik… i auspuh mi otis’o, znas kako je…
ja mislila, ti na kiosku…biras kurir, pravdu i ostalu strucnu literaturu za odagnavanje opasnih misli
A unutra će da krije one “per adulti“
čisto radi ravnoteže
istina.
Jeste Yin! To je ponekad najopasnije!
ja mojima zapretim i da vidiš kako postanu bezopasne. nekad samo kažem ‘BU!’ i – nema ih. mora da se zna ko je glavni
to je uvek opasno, ali je zacin zivotu.
u suprotnom, bilo bi nepodnosljivo dosadno.
U mojoj sobi nered, a na vratima znak k’o na nuklearkama.
Al’ ja sam se nešto srodila sa njima, ne deluju mi toliko opasno, više onako…blesavo.
U stvari, eto, moja soba je za blesave misli. Opasnija sam od opasnih, pa se razbežale, al’ blesave me ne napuštaju
Taman me nauce kako treba BUU!!!-knuti na opasne a sad opet sad ne znam kako treba sa blesavim?!?
tih blesavih misli i ja imam za izvoz, što je opšte poznato
da ti pošaljem malo? one opasne se najviše plaše kad ih te blesave zagolicaju, odmah i one poblesave
Salji L.! Da vidimo i to cudo.