D r n c h

Citam novine

Komercijalista

salesman Zvoni neko k’o blesav i ja vidim da su svi vec otisli. Otvorim.

Coveculjak nije zatvorio usta naredna 23 minuta.

Lose vreme al’ gura se.    Jedva stig’o… ali nije mu zao.. doneo… jedva sacuvao.   Mnooogo se trazi, sve razdelio, sem ove jedne!    Nema veze sto ona nije tu, znamo se… samo potpisem.

Odma cim legne prva uplata mozemo da kupimo. Mnogo se isplati, vec sesti put bude upola cene..evo ovde i pecat ako moze. Tu!

STOJ! Aj’ sad polako…

S kim god da si se dogovorio, toga sad nema.

Ne potpisujem nista.

Sad zurim i polazim.

Dovidjenja!


Dobrodobrodobro… sve u redu..ma, nije problem!    Doci ce opet! Ako ostane, al’ on ce da cuva do sutra, da mu javim… mnoooogoo se trazi.. ovo samo za nas…

Dovidjenja!!!!     Phuuuu… ja da znam ovako, prod’o bi Deltu Miskovicu…

Ujutro kazem, trazio te neki, takav i takav…

Jaooo.. sto je on dosadaaan! Dobro sto nisam bila tu. Ma kakav dogovor! Ne pada mi bre na pamet! Ako mi treba imam ja gde i kako da nabavim…

Dve nedelje kasnije, prilazi mi dok doruckujem. E, ako ‘oces da ides u pozoriste… Imam tu neku karticu.. tri’es’ posto popust.. doneo onaj..’ebiga..

Nisi valjda??!?!? (jebemti, ispada mi iz usta….!) Vidim gleda me nekako…znam taj pogled…njega imaju kad su se kajale jos dok su pristajale!

март 24, 2009 Објављено од стране drnch | Uncategorized | | 27 коментара